|
|
| < | prosinac, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
I'm so afraid of losing something I love that I refuse to love anything.
My heart is locked up, forever.....
-Alin
-Tehnička škola Pula (2. AT)
-7.3.1992.
VOLIM:-jednog lika
-Tenu
-svog buraza
-shake od vanilije
-Spužva Boba
-crnu olovku za oči
-STARKE...
MRZIM:
-umišljene ljude
-Fifi
-NARODNJAKE...
SLUŠAM:
-Blink 182
-Kud idijoti
-Hladno pivo
-Fat president
-Pasi
-Ramones
-Six pack
-F.O.B
-Motus
-Popeye
-Bob Marley
-Manu Chao
-...
Pošto obožavam gledat One Tree Hill, ewo par slika i par citata iz serije:
PEYTON:
"I want to draw something that means something to someone. You know, I want to draw blind faith or a fading summer or... just a moment of clarity. It's like when you go and you see a really great band live for the first time, you know, and nobody's saying it but everybody's thinking it-- "We have something to believe in again." I want to draw that feeling. But, I can't. And if I can't be great at it then I don't want to ruin it. It's too important to me."
PEYTON:
“At this moment there are 6,470,818,671 people in the world. Some are running scared. Some are coming home. Some tell lies to make it through the day. Others are just now facing the truth. Some are evil men at war with good, and some are good struggling with evil. Six billion people in the world. Six billion souls. And sometimes all you need is one.”
LUCAS:
You ever wake up from a really good dream and try to get back to sleep? Or you got the fly and you promise yourself that you’d appreciate normal so much more if you could just get back to it.
WHITEY :
Look, son. There’s no shame in being afraid. Hell, we’re all afraid. What you’ve got to do is figure out what you’re afraid of. Because when you put a face on it, you can beat it. Or better yet, you can use it. Think about it.
LUCAS:
"Do not let your fire go out, spark by irreplaceable spark in the hopeless swaps of the not quite, the not yet, and the not at all. Do not let the hero in your soul perish in lonely frustration for the life you deserved and have never been able to reach. The world you desire can be won. It exists. It is real. It is possible. It is yours."
NATHAN:
"Tragedije se događaju. I što onda, dići ruke?
Odustati? Ne. Kad ti srce prepukne, moraš se vraški boriti samo da preživiš. Zato što i jesi živ.
A bol koju osjećaš... To je život. Zbunjenost i strah? Podsjećaju te da negdje postoji nešto bolje i
da se za to vrijedi boriti."
BROOK:
''Someone once said:
'It's the good girls who keep diaries,
the bad girls never have the time.'
Me... I just wanna live a life
I'm gonna remember,
even if I don't write it down.''
LUCAS:
''Ljudski vam je život kao plima i oseka. Tko plimu uhvati, taj plovi k sreći. Tko je promaši, po pruću i kroz nevolje mu teče sav put života. Isplovismo na morsku pučinu. Pa treba struju uhvatit' dok služi ili blago će nam sve potonuti.''
BROOKE:
''Kennedy je rekao da je hrabrost blistav spoj trijumfa i tragedije. Čovjek radi ono što mora. Unatoč posljedicama za sebe. Unatoč zaprekama. Unatoč opasnostima. I pritiscima. I na tome se temelji sva moralnost.''
NATHAN:
''Znate, rečeno je da mi jednostavno ne prepoznajemo značajne trenutke naših života dok se oni događaju. Odrastamo zadovoljno s idejama ili stvarima ili ljudima i uzimamo ih zdravo za gotovo… I to je tako sve dok stvari ne budu takve da mogu biti uzete od tebe… I onda shvatiš kako si bio u krivu; shvatiš kako su ti jako potrebne; shvatiš koliko ih jako voliš…
BROOKE:
''Dobre cure vode dnevnike. Loše cure nikada nemaju vremena. Ja… Ja samo želim živjeti život kojeg ću se sjećati. Iako to ne zapišem.''
LUCAS:
''Steven King jednom je napisao: Vrijeme sve briše. Htio to čovjek ili ne. Vrijeme sve briše. Sve odnosi. Na kraju ostane samo mrak. Katkad u tome mraku nađemo druge. A katkad ih ondje ponovno izgubimo.''
LUCAS:
''Tražimo ono što mislimo da će uljepšati život. Novac, popularnost, slavu. No pritom zanemarujemo ono bitno. Jednostavne stvari. Prijateljstvo. Obitelj. Ljubav. Ono što smo vjerojatno već imali.
LUCAS:
''Ida Scott Taylor jednom je napisala: Ne gledaj unatrag i ne žali za nečim što je prošlo i nemoj se brinuti oko budućnosti koja će tek doći. Živi u sadašnjosti i učini to tako predivnim da će biti vrijedno sjećanja.''
LUCAS:
''…Svijet kojeg želiš može biti osvojen. On postoji. On je stvaran. On je moguć. On je tvoj…''
LUCAS:
''T. H. White je rekao; Možda najbolje u svom srcu nekritički dajemo onima koji se nas jedva sjete.''
I napokon smo i to dočekali...ZADNJI DAN PRVOG POLUGODIŠTA...malo će mi falit ekipa iz razreda...al' vidjet čemo se mi opet...
E da potrošila sam svu ušteđevinu na poklone za Božić...potrošila sam preko 500 kn...al' dobro (ako će to usrećit neke ljude, onda mi nije žao
)...
Teni sam kupila plišanog medu (kao što je dolje na slici) i napravila sam joj "posudicu" za olovke (crveno-crnu i s bijelim piše KAKA')...i dobro dođemo danas u školu i nismo znale dal da otvorimo poklone danas ili za Božić (ona je htijela za Božić, a ja danas)...i dobro da ona meni poklon i ja njoj i odlučimo da ih danas otvorimo…kako je ona zamotala poklon, a ja sam ga samo ubacila u vrećicu, ona je prva vidjela medu i samo je rakla:“A Alin…“. Ja sam ju samo pogledala u čudu. No, skužila sam o čemu se radi čim sam otvorila poklončić, naime kupile smo jedna drugoj iste medvjediće…hih…ok, ja sam njoj kupila sa poklonom, a ona meni nekog u jaknici…al' ajde dobro.
EWO, TO JE TAJ MEDO (samo što su moj i Tenin drukčije obučeni)
Ewo i mene, nakon 100 godina…ono najprije mi je šteko Internet, pa sam morala štrebat (da ne padnem povijest)…al na kraju sam prošla sve…i to s 4 yey…
Svašta se nadogađalo od kad sam zadnji put pisala…počela sam se kladit (al' još ni jednom nisam ništa dobila)…a jučer je bio dan „za pamćenje“…Nakon šta smo ispravili povijest krenuli smo ja i Mungos za ča (on je išo doma, a ja do Mercatora) i idemo mi i na pola puta vidi ti on neku babu i govori:“Vidi je baba marica, pogle šta radi s jezikom…“ i ja sam se naravno zabuljila u babu, a kraj mene su bili oni glupi stupići i jedan je bio prepiljen. I gledam ti ja u babu, zapnem za taj prepiljeni stupić i rasmem se tamo…još me je Mungos pokušao uhvatit, ali nije uspio…hih…i poslije smo cijelim putem crkavali od smijeha…hih… Poslije sam u Mercatoru kupila peglu za kosu (naravno, moram ja najskuplju) i otvorila sam ju u autu i izvadila neke papire, koje sam na kraju ostavila u autu. I dobro poslije da ču se ja peglat i ta pegla nikako da se zagrije, pa smo ja i moja stara odlučile drugi dan ič zamijenit peglu i ono svu smo ju zapakirale…I danas ujutro idemo mi za Pulu i vidim ja one papire šte sam jučer izvadila i škužim da su to upute na hrvatskom i počnem ti ja to čitat i skužim da pegla ima neki dugmić koji trebaš DUGO držat (a ja sam ga samo pritisnula)…i stara mi je rekla da nisam normalna…hih…al šta ja mogu…u svoju obranu mogu samo reći: LOVE IS IN THE AIR!!!!!!!!!!!!!!
Pozz Teni, Mungosu i KOMŠIJAMA (Bubbyju i Karlu)…
Ewo, konačno sam „ulovila“ malo vremena…sad 2 tjedna moram štrebat ko luda, jedva čekam 18. (zaključivanje ocjena)…
...e, danas mi je na arh. konstrukcijama Bubby napisao pjesmicu:
Alin je cool, Alin je luda,
Za napravit neko sranje, samo ona ima muda.
Bolja je od Severine, puno bolja brale,
I ona želi bit Alin nacionale…
Ona voli Spužva Boba i njegove spačkice,
Da si je čak išla kupit i njegove gaćice.
Ima njegovu majicu, u žutoj boji,
Koja joj stoji kao da se za nju kroji…
Ima plave oči, jakog sjaja,
Kad ih otvori zaljubi se cijela raja.
Opasna je cura, opasna do bola,
Ako je zezaš prebit će te ko vola…
Traži neke cipele, mislim da su crvene,
Na kraju će si kupit neke klompe drvene…
…više nije imao inspiracije…a baš je super hih..Hvala Bubby…
Pozzy
Bubbiju, Deniju i Jasminu…
Eh, konačno i ja imam blog...već sam ga nekoliko puta radila, al sam odustala prije nego šta je uopće bio gotov ...
That's it for now...
Pozz Teni i Mungosu